​

Kažu da se kuće grade od cigle i kamena. Mi vjerujemo da se domovi grade od ljubavi, odricanja i uspomena. Naš je upravo takav.

Sve je započelo 1976. godine, kada su moji roditelji, Mira i Mato Zadravec, počeli graditi ovu kuću. Moj otac Mato odabrao je mjesto svega nekoliko koraka od mora, uvjeren da će upravo ovdje mnoge obitelji stvarati svoje najljepše ljetne uspomene. Nije mogao znati da će njegova odluka obilježiti živote nekoliko generacija naše obitelji i više stotina gostiju koji će tijekom desetljeća ovdje provoditi svoje ljetne dane. Bio je u pravu.

Već 1988. godine stigli su naši prvi gosti. Neki od njih vraćali su se godinama, zatim su počela dolaziti njihova djeca, a danas nam dolaze i njihovi unuci. Malo je većeg priznanja za jednog domaćina od činjenice da vas netko smatra dijelom svojih obiteljskih uspomena.

Nakon gotovo pet desetljeća došlo je vrijeme da kuća dobije novo ruho. Tijekom obnove susreli smo se s izazovima koji su nas ponekad dovodili do granica vlastitih mogućnosti. Upravo tada shvatili smo koliko istine nosi stara izreka:

„Čovjek snuje, a Bog određuje.“

Danas smo prije svega zahvalni Bogu što nam je podario zdravlje, snagu i razum da ne odustanemo kada je bilo najteže. Naučio nas je i još jednu važnu životnu lekciju – da vrijednost čovjeka ne određuje krvno srodstvo, nego njegovo srce. U trenucima kada nam je bilo najpotrebnije, uz nas su često stajali ljudi koje prije nismo ni poznavali, pokazujući dobrotu i nesebičnost koju nikada nećemo zaboraviti.

Posebnu zahvalnost želimo izraziti mojoj mami, Miri Zadravec, koja je u svojoj 75. godini života bez ijedne riječi prigovora dopustila da njezin dom pretvorimo u veliko gradilište. Mjesecima je živjela izvan svoje kuće kako bismo mogli ostvariti ovu viziju. Njezino strpljenje, povjerenje i podrška bili su temelj na kojem smo mogli graditi. Hvala ti, mama, što si vjerovala u nas čak i onda kada je bilo najteže.

Velik dio ove priče dugujemo našem Joli koji je lani u ovo vrijeme za jednim ručkom rekao:Idemo renovirati. Cijelu je godinu, nakon radnog tjedna provedenog na terenu, gotovo svakoga vikenda prelazio više od 1.200 kilometara kako bi otišao na Vir i raditi. Nije brojio sate, kilometre ni umor. U ovu kuću ugradio je svoje znanje, svoje ruke, svoje ideje i dio sebe. Svaki detalj je nastao zahvaljujući njegovom trudu, upornosti,svladavanju nemogućih situacija i ljubavi i istrajnosti.

Kuća danas nosi ime Diva Grabovčeva. Nismo ga odabrali slučajno. Diva Grabovčeva simbol je hrabrosti, dostojanstva, časti i vjernosti vlastitim vrijednostima. Upravo su nas te vrijednosti vodile tijekom cijelog renoviranja.

Možda će netko u njoj vidjeti samo lijepu kuću uz more. Mi u njoj vidimo mnogo više. Vidimo ljubav i viziju moga oca Mate, koji je postavio njezine temelje. Vidimo snagu moje mame Mire, koja ju je sačuvala i vjerovala da zaslužuje novo poglavlje. Vidimo zajedništvo, trud i ljubav kojima smo joj zajedno podarili novi život.

Jednoga dana ovu ćemo kuću ostaviti svojoj djeci. Ne kao vrijednost koja se mjeri kvadratima ili novcem, nego kao podsjetnik da se najljepše stvari u životu stvaraju zajedništvom, poštenjem, radom i ljubavlju. Nadamo se da će im život pružiti priliku da je jednoga dana predaju svojoj djeci, čuvajući uspomene koje su ovdje nastale i stvarajući neke nove.

Jer domovi nisu samo građevine od kamena i betona. Oni su čuvari uspomena, mjesta na kojima se obitelj ponovno pronalazi i gdje svaka nova generacija započinje svoju priču.

Ako iz ovoga doma ponesete barem djelić mira, topline i ljubavi koju smo u njega utkali, znat ćemo da je sav naš trud imao svoj smisao.

Dobro nam došli na Vir u Divu Grabovčevu !