O negativnim percepcijama pojma zabrane

Kakve veze imaju zabrana rada nedjeljom i pobačaj? I koja je vjerojatnost da bi nam inače blagoglagoljivi Nino Raspudić na ovo pitanje odgovorio: "Nemam pojma"?



Dobro došao na prvu objavu na ovome blogu. Prva tema o kojoj pišem je aktualna i bitna, pa te pozivam da tekst u nastavku pročitaš do kraja te da mi ostaviš svoj komentar.

U svjetlu rasprave o neradnoj nedjelji koja je započela prije koji tjedan te tako ponovno postala jedna od glavnih aktualnih društvenih tema, kroz misli mi neprestano prolazi ona PR-ovska teza o negativnim percepcijama koje navodno kod ljudi budi pojam "zabrana". Ta je teza jedna od glavnih smjernica "male škole komunikacije" koju za svoje perjanice održavaju organizacije okupljene oko pokreta U ime obitelji i bliske njemu, čija je jedna od glavnih aktivnosti zalaganje za zaštitu života, od začeća do naravne smrti.


O Zabrani Pobačaja

Prisjetimo se časkom s nostalgijom naše bivše predsjednice Kolinde. Ona je onooo... Drugarica Klintonovih, najmoćnijih pokrovitelja pobačaja (i pedofilije). Vjernica sa zlatnim lančićem i privjeskom koji prikazuje Raspetoga oko vrata. Vatrena navijačica i vježbačica joge. Osobna protivnica pobačaja, ALI i čvrsta vjernica u slobodu izbora. Prototip HDZ-ova kandidata: PROTIVNICA ZABRANE POBAČAJA. Iste kriterije naime zadovoljava i premijerov pulen, sivi sovuljak, nositelj HDZ-ove liste na prošlogodišnjim izborima za Europski parlament Karlo Ressler. Inače dobar dečko, ide u crkvu. Njegova žena Karla također. Vjernici u dogmu da "zabrana pobačaja nikada nikome nije donijela ništa dobro". Na istim izborima jedan od Resslerovih produkandidata, na listi MOST-a, bio je njegov sužupljanin Ivan Prskalo. Za razliku od Karla koji zastupa demokršćanske ideje, Ivan je baš baš katolik. On i njegova obitelj već godinama hodaju za život, pa u skladu s time u predstavljanju svog programa u emisiji Pressing na N1 televiziji (8. svibnja 2019.) kaže:


“Smatram da zabrana i kažnjavanje i neki progon ne bi polučili rezultate. Vjerojatno bi poticalo crno tržište, bilo bi ugroženo zdravlje žena i mislim da samo stigmatiziranje žena kojima ionako treba podrška, kojima nije lako. Nije lako ženama koje se odluče za život, roditi dijete, podržavati ga. To je jako velik napor i teret i mislim da bi tu država trebala pružiti podršku. Ali ne kažnjavati.”

Voditelj emisije potom konstatira:"Ovo kao da je HDZ-ov zastupnik izgovorio oko pobačaja." Nakon Prskalovog distanciranja od (identičnih) stavova HDZ-a, voditelj želi potvrditi je li ga prvotno dobro razumio: "Ak' sam ja dobro shvatio, Vi niste za zabranu?" a Prskalo potvrđuje: "Ne, ne za zakonsku zabranu, ne, ne, nisam."

Kada govorimo o gore spomenutoj HDZ-ovoj mantri je li zabrana pobačaja ikada ikome donijela dobro ili ne, prvo utvrdimo gdje je to i kada pobačaj zabranjen, da bismo znali u kojim okvirima promatrati eventualno posljedično dobro, odnosno zlo takve zabrane. Uostalom, zar NOVI ŽIVOT, kao izravna posljedica zabrane ubojstva djeteta u majčinoj utrobi, nije dovoljno DOBRO samo po sebi? Kao opravdanje za svoje stavove baš baš katolik Prskalo navodi nekakav hipotetski strah od ilegalnih pobačaja na crnom tržištu, pa u kontekstu kažnjavanja pojam "progona" usmjerava isključivo na žene, žrtve ubojica njihove djece, kako bi emocionalno ucijenio zagovornike zabrane pobačaja, monstrume bez imalo empatije za izranjene žene. Dakle, možemo zaključiti da Prskalo odbacuje hipotezu da bi kažnjavanje i progon kvaziliječnika, doktora, u suštini ubojica, iskorijenili pobačaje i time polučili rezultate - nove živote.


Takav narativ zvuči otprilike ovako: "Zakonska zabrana prolaska kroz crveno nikada nikome nije donijela ništa dobro. Kažnjavanje i progon onih koji prolaze kroz crveno ne bi polučili rezultate. Vjerojatno bi poticali ilegalno prolaženje automobilom kroz crveno i ilegalne prelaske pješaka preko ceste." Jedina razlika između kamikaze koja u prometu naleti na ženu s djetetom koje na licu mjesta usmrti i krvnika koji nevino dijete čupa iz ženine utrobe, jest što je ovo drugo ubojstvo hotimično, ono koje vapi u nebo. A ipak ono prvo, ubojstvo u prometu, uživa nemjerljivo veće zgražanje društva dok je o zabrani prolaska kroz crveno danas potpuno bespredmetno govoriti.


Između ostalog, paradoksalno je da u jednoj zemlji možemo istovremeno čitati znakove "Zabranjeno točenje alkoholnih pića osobama mlađim od 18 godina", dok je nad istim maloljetnicama dozvoljeno, bez znanja i izričitog dopuštenja roditelja, izvršiti pobačaj.


PR

Vratit ću se na savjete PR stručnjaka koji održavaju gore spomenute "male škole komunikacije" i njihove smjernice o izbjegavanju korištenja pojma "zabrana". Bitno je ovdje naglasiti da ti PR stručnjaci ne kreiraju političke programe onima koje savjetuju, već ih podučavaju kako retorički najbolje "prodati" njihove vlastite ideje. Stoga nije ispravno tumačiti kako su pojedini politički kandidati izrekli neka mišljenja koja zapravo nisu njihova, jer su slušali PR stručnjake, kao što se Prskalo naknadno pravdao, baš kao Adam. Kako bih bila plastičnija, PR stručnjak u ovom slučaju savjetuje kandidata da u prezentiranju svog programa više koristi afirmacijske oblike izjava (npr. Ja se zalažem ZA život), a izbjegava izgovaranja riječi zabrana (npr. Zalažem se za ZABRANU pobačaja). To ne znači da je zabranu u njenoj biti nužno u potpunosti odbaciti, kao da je ona negativna apsolutno sama po sebi. No je li pojam "zabrana" uistinu toliko kontroverzan i pobuđuje li on negativne percepcije i konotacije u zbilji ili je samo riječ o još jednom podvaljenom spinu vladajućih politika? Naime, kakve emocije kod tebe bude natpisi "ZABRANJENO PUŠENJE" koji su se mogli vidjeti do prije 15-ak godina po sportskim dvoranama, ili natpisi "ZABRANJENO PLAKATIRANJE" istaknuti na nadstrešnicama autobusnih i tramvajskih postaja? U potrazi za fotografijama koje bih postavila kao poveznice u članku, saznala sam da postoji glazbeni studijski album naslova "Zabranjeno plakatirati" iz 1977., grupe "Buldožer" za koju sam danas isto prvi puta čula. A kada si u prethodnom odlomku pročitao sintagmu "zabranjeno pušenje", vjerojatno ti je prva asocijacija bila istoimeni glazbeni sastav koji je pod pokroviteljstvom svoje diskografske kuće zasigurno imao nekakav marketing - PR.


Na kraju promišljanja o pojmu "zabrana" vraćam se na izvorišnu temu - aktualnu polemiku o uvođenju zabrane rada nedjeljom. Čini se da su PR stručnjaci vladajuće opcije u potpunom proturječju u odnosu na ove prethodno spominjane koji zagovaraju tezu o negativnim percepcijama koje, opet ću reći navodno, kod ljudi budi pojam "zabrana". U aktualnom diskursu o uvođenju zabrane rada nedjeljom, otkako je tema ušla u javni prostor unazad par tjedana, nisam mogla primijetiti da zagovornici neradne nedjelje imaju ikakvih skrupula te imalo susprežu od artikuliranja riječi zabrana u kontekstu rada nedjeljom.


Neradna Nedjelja


Rad nedjeljom za razliku od pobačaja nikoga ne ugrožava esencijalno, oduzimajući najelementarnije pravo - PRAVO NA ŽIVOT. Pobačaj bespovratno oduzima život. Za njega nije moguće dati zadovoljštinu, vratiti ukradeno, oživjeti ubijeno. Unutar trenutnog zakonskog okvira, koji omogućava rad nedjeljom, nijedan pojedinac nije lišen slobode izbora. Svaki je poslodavac slobodan izabrati ne raditi nedjeljom, baš kao i bilo kojim drugim danom u tjednu. Isto tako, svaki je zaposlenik potpuno slobodan svojom voljom, i isključivo u svoje ime, ugovoriti radni odnos s poslodavcem čije radno vrijeme uključuje ili ne uključuje nedjelju. Bitno je razumjeti da trenutni zakonski okvir NIKOGA (izuzev dežurnih službi) ne lišava slobode izbora.

Tu je slobodu jasno razumjela uprava hrvatskog trgovačkog lanca KTC koja je od 1. siječnja ove godine izabrala svoje poslovnice zatvoriti nedjeljom. KTC je tom odlukom onemogućio svojim zaposlenicima rad nedjeljom, ali im nije oduzeo slobodu raskida ugovorenog radnog odnosa i zaposlenja kod drugog poslodavca kod kojega mogu nastaviti raditi nedjeljom, ako za tim iskazuju izrazitu želju i potrebu. S druge strane, upravo je KTC svojim primjerom (svojevrsnim "employer brandingom") za mnoge radnike prodavače, koji nedjeljom ne žele raditi, postao izrazito poželjan poslodavac. Upravo zbog osigurane slobode izbora svake strane i svakog pojedinca nije licemjerno ako zagovornici neradne nedjelje nisu ujedno i zagovornici zabrane rada nedjeljom. Također nije korektno u tom zagovaranju skrivati se iza vjerski pobuđenih motiva. Svako napredovanje u kreposti isto kao malaksalost i činjenje grijeha pretpostavlja čovjekovu slobodnu volju. Sloboda je u tom smislu glavna oznaka ljudskih čina, temelj pohvale ili ukora, zasluge ili krivnje (KKC 1732). Naivno je stoga vjerovati da će se zabranom slobodnog izbora uspostaviti ćudoređe kod onih koji jednako rade i petkom i svetkom. Niti će nedjelja konzumentima nedjeljnog rada takvom zabranom postati više sveta. Ne bih željela špekulirati i postavljati hipotetske pretpostavke da bi zabrana rada nedjeljom rezultirala povećanom stopom pobačaja. Budući da je neimaština ionako vrlo rijetko razlog pobačaja. Bit ću iskrena i priznati da mi je u cijelom diskursu o neradnoj nedjelji ekonomski aspekt najmanje važan, ako ne i potpuno nebitan. Nebitan očito nije onim poslodavcima koji zagovaraju zabranu, a u slobodi u kojoj trenutno uživaju, za razliku od KTC-a, izabiru raditi. Dok o radu nedjeljom u točki 2195 Katekizma Katoličke Crkve stoji: "Svaki kršćanin mora izbjegavati da drugima, bez nužde, nameće ono što bi priječilo da obdržavaju dan Gospodnji", takvi poslodavci, u nemogućnosti služenja dvama gospodarima, svojom slobodnom voljom izabiru služiti idolu-novcu. Iz kojeg razloga najistaknutiji politički izazivači i najavljivači velikih promjena u svojim programima podržavaju zabranu rada nedjeljom, ali ne i zabranu pobačaja? I može li na to pitanje hrvatska javnost dobiti više od Raspudićevog: "Nemam pojma"?


Budući da mi je osobno važno koga svojom kupovinom financijski podržavam, radije svoje kune trošim u KTC-u nego ijednoj drugoj trgovini. Isto tako mi je, više nego ikad prije, važno kojoj ću opciji i kojem kandidatu svojim glasom dati punomoć da me zastupa u saboru. Važno mi je koja će opcija i koji kandidat u hrvatskom saboru zastupati SLOBODU.


Slobodu o kojoj je vodeća #PROLIFE aktivistica danas tweetala:


“Ne možeš živjeti slobodno ako ti nije dozvoljeno živjeti.”


Hoćemo li među ponuđenim kandidatima i mi na izbor imati svoju Lilu? Ili takvu tek trebamo zaslužiti?

336 views

Ne Propusti Nove Objave.

© 2020 - Sva prava pridržana - DivaGrabovceva.com