Je li to ta »kultura života« koju nam nude?

Uoči nadolazećeg zagrebačkog Hoda za život koji će se održati ove subote, 27. lipnja s početkom od 10 sati, pišem još jedan tekst na temu pobačaja, a koji će se baviti premisom zagovaranja "kulture života" kao protuargument postojećoj kulturi smrti.


Kultura života pojam je koji je proizišao iz enciklike Evangelium Vitae, pape Ivana Pavla II. (1995., hrv. "Evanđelje života"). Enciklika progovara o vrijednosti i nepovredivosti ljudskog života otvarajući cijeli niz bioetičkih pitanja.


U aktualnoj, ideološki obojenoj predizbornoj kampanji od mnogih kandidata tzv. desnog političkog spektra koji brane "pravo na izbor", može se čuti prijedlog kako Hrvatskoj nije potrebna zabrana pobačaja, već afirmiranje kulture života i edukacija. Istaknut ću među njima, po struci najrelevantniju, kandidatkinju MOST-a, bioetičarku Mariju Selak (Raspudić). Svaki moj protuargument upućen kao odgovor na stajališta koje ona javno zagovara, odgovor je i svim ostalima kandidatima i biračima s ekvivalentnim stajalištima, koje ona u tom smislu predstavlja.


Hod za život 2019. (Zagreb, 25.5.2019.)


Kultura života kao ideja proizašla iz ranije spomenute enciklike treba i mora se promatrati isključivo u kontekstu bioetičkih pitanja u onim načelima koji su sadržani u učenju Katoličke Crkve. Odnosno, da bismo mogli govoriti o kulturi života, kao takvoj, potrebno je encikliku Evanđelje života prihvatiti u cijelosti u svim njenim crtama.


Kada pojedinci govore o edukaciji u svrhu sprječavanja prekida trudnoće i oduzimanja začetog ljudskog života, često pod time podrazumijevaju prihvaćanje preventivnih, kontracepcijskih metoda.


Enciklika u svojoj točki 13. jasno navodi razlike između pobačaja i kontracepcije, definirajući oba postupka zlim, ali i ukazuje na njihovu međusobnu povezanost. Ukazuje na neosnovanost tvrdnje da Crkva svojim naukom pridonosi broju pobačaja ne odobravajući kontracepciju. Naime, kontracepcija je zla sama po sebi jer razdvaja narav spolnog čina (svojstvenog braku) od naravne posljedice, začeća novog života, koji je primarna težnja svakog braka, a ujedno i svakog bračnog darivanja. Kontracepcija se stoga protivi kreposti bračne (i izvanbračne) čistoće, dok se pobačaj kao čin suprotstavlja kreposti pravednosti i izravno krši petu Božju zapovijed "Ne ubij!"


Kontracepcija i pobačaj, koji dolazi kao "dopuna" na neuspjelu ili izostavljenu kontracepciju, "plodovi" su istog stabla. Stabla s kojeg su Adam i Eva zagrizli gorak plod – grijeh. Naizgled sladak i primamljiv, u kulturi užitka, hedonizma i promiskuiteta, ali u svojoj biti otrovan. Kultura nečistoće, koja je produkt te sugerirane edukacije o "odgovornoj spolnosti", može samo biti na korist kulturi smrti. Između ostalog, na tragu onoga što i enciklika zaključuje, kontracepcija i pobačaj postaju sve sličnije i u svojim metodama jer ona sredstva koja su distribuirana kao kontracepcijska, u svojem su djelovanju zapravo abortivna. Vjerujem da ne precjenjujem bioetičarku Selak kad pretpostavljam da je s takvim djelovanjem "preventivnih" metoda vrlo dobro upoznata.


O posljedicama "edukacije" svjedoče neki bivši aborteri i čelni ljudi klinika za pobačaje "Planned Parenthood" u filmu "The Kinsey Report", čiji je isječak krajem 2012. godine u emisiji "Slika Hrvatske" prikazala Karolina Vidović Krišto. Taj dokumentarni film raskrinkava rodnu ideologiju kroz postulate njenog utemeljitelja, seksologa-pedofila Alfreda Kinseya. Tamo se mogu čuti spomenute izjave koje posvjedočuju metodu kojom je PP povećao svoj "promet", odnosno broj induciranih pobačaja – upravo edukacijom. Ta je organizacija dobila monopol nad spolnim odgojem te su uz pomoć propisivanja hormonalnih "kontracepcijskih pilula", koje također u nekoj mjeri imaju abortivni učinak, povećali broj induciranih pobačaja maloljetničke i mlade populacije.


Prosvjed protiv ratifikacije Istanbulske konvencije (Zagreb, 24.3.2018.)


Jedina ispravna edukacija koja uistinu podržava kulturu života je ona koju nam pruža nauk Katoličke Crkve. Življenje u stanju milosti, u svakom staleškom obliku i gajenje kršćanskih kreposti čistoće i čednosti. Poštivanje sakramenta braka među krštenicima, i naravnog među nekrštenima, uvažavajući njegova bitna svojstva jednosti i nerazrješivosti.


Govor i ponašanje kulture smrti je prljav, vulgaran i primitivan – podignuti srednji prst. Karakterističan izričaj zagovornika prava na izbor – nečedan i nečist. Govor i ponašanje kulture života je čist i svet, kao i život kojeg ona zagovara. Takvu kulturu života mi katolici želimo da nam politički kandidati nude. Takve kandidate u ovom političkom sustavu želimo birati.


U dodatku navodim neke organizacije koje svojim djelovanjem podupiru kulturu života: 1. Hod za život

2. 40 dana za život, Oprostom oslobođene

3. Udruga Betlehem

4. Centar za pomoć trudnicama "Djetešce, na sunašce" 5. Klinika za pobačaje

239 views

Ne Propusti Nove Objave.

© 2020 - Sva prava pridržana - DivaGrabovceva.com